Još jedna kolonoskopija i napokon dijagnoza

Nikad mi neće biti jasno zašto ljekari pacijente pitaju: “Na šta se vi žalite?”

Rijetki vas zaista i slušaju dok nabrajate tegobe, a još rjeđi znaju povezati te tegobe s očitim simptomima neke bolesti. Ja sam upoznao i jedne i druge.

Zbog pogrešno uspostavljene dijagnoze sam operiran, bolje rečeno, podvrgnut eksperimentalnoj potrazi za nepostojećim polipima. Jedino lijepo iskustvo iz Opće bolnice u Sarajevu veže se za onih pola sata koje sam proveo u općoj anesteziji. Toliko sam bio nadrogiran da ne znam ni kako sam se skinuo. Jedno znam da sam se probudio potpuno go.

Ljekara koji mi je vratio vjeru u medicinu i zdravstveni sistem u Bosni i Hercegovini upoznao sam na DIP-u Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Pokušao sam i prije doći do njega, no jedna medicinska sestra me lažima spriječila. Kada sam se vratio i ispričao šta mi se sve izdešavalo zbog nesposobnosti ljekara u Općoj bolnici, bez natezanja je moju dokumentaciju proslijedila doktoru Srđanu Gornjakoviću.

Još dok sam čekao da me pregleda shvatio sam zašto su me prijatelji upućivali na njega. U čekaonici je bilo pacijenata koji su promijenili mjesto prebivališta kako bi ih on mogao liječiti.

Kolonoskopija, kako je i zakazano, obavljena je 24. marta. Planirane polipektomije nije bilo, jer se ispostavilo da polipa u mom debelom crijevu zaista nema. Doktor Gornjaković odmah je rekao da je u pitanju IBD i to jak oblik upale. Tokom kolonoskopskog pregleda uzeto je 8 uzoraka bolesnog tkiva za patohistološku analizu. Ni doktorima ni meni nije jasno zašto se dr Amir Ćehajić u Općoj bolnici plašio da uradi biopsiju, jer me uopće nije boljelo.

Evo nalaza s te kolonoskopije u DIP-u

Kliknite na sliku da je uvećate

Naravno, kao i na svim prethodnim kolonoskopijama, gledao sam u monitor tokom pregleda. Iako sam laik, jasno sam uočio bolesni dio crijeva i sada mnogo lakše nego na prvoj kolonoskopiji, jer je sve bilo crvenije i natečenije nego tada. Dok sam ja još bio na stolu, a oko mene nekoliko drugih doktora i tehničara, dr Gornjaković izašao je da razgovara s mojom pratnjom.

Za razliku od mene, oni su razmišljali o mogućem karcinomu i kao na iglama čekali vijesti od doktora. Ja sam zbog negativnih tumor-markera već bio prestao razmišljati o raku. Doktor je kazao kako uopće nije ni bilo potrebe raditi tumor-markere i izlagati me nepotrebnom stresu dok čekam rezultate.

Tri mjeseca od početka krvarenja i ko zna koliko nakon pojave bolesti dobio sam prvu terapiju. Dr Gornjaković uključio mi je Salofalk čepiće dva puta po dva na dan, Folacin tablete za sprečavanje anemije, Omega 3 i vitamin E.

Uzorci sa biopsije poslani su na analizu, a 14 dana kasnije stigli su rezultati.

PATOHISTOLOŠKI IZVJEŠTAJ (klik na sliku za uvećanje)

Patohistološki izvještaj potvrdio je dijagnozu koju je postavio doktor Gornjaković.

S tim nalazom sam ponovo otišao kod doktora Srđana Gornjakovića. Kazao je kako bi mogli uključiti i kortikosteroide, ali prije toga da se obavi još jedna rektoskopija. Taj pregled dogovoren je za 14. dana, odnosno za sutra, 21. marta 2014. U međuvremenu, nastavio sam s ranijom terapijom, a već nakon tri sedmice korištenja Salofalk čepići pokazali su se veoma djelotvornima. Krvarenje je gotovo prestalo. Tragovi krvi, barem oni vidljivi golim okom, više nisu svakodnevna pojava. Ulošci u gaćama postali su davna prošlost, jer krvi više nema s vjetrovima.

Do duše, ni vjetrova nema kao prije, jer sam guglajući naučio da ne bih trebao jesti hranu koja nadima, integralne žitarice i hljeb od integralnog brašna, sirovo voće i povrće, agrume…

Počeo sam učiti i kako da se oduprem stresu. Nekim mojim prijateljima neće biti drago kada budu čitali, ali IBD (upalne bolesti crijeva) moraju se poštivati i meni moje zdravlje mora biti na prvom mjestu. Nakon dugog bolovanja, konačno sam se vratio na posao. Iako je u pitanju radijsko novinarstvo, sad za sad, stres me, uglavnom, mimoilazi.

(nastavit će se)